Međugorje u očima mjesnih biskupa
Žanića i Perića
na temelju dostupnih dokumenata / fra Ivan Dugandžić
O autoru
Dr. fra Ivan Dugandžić (Krehin Gradac, 1943.) srednju školu polazio je u Zadru i Dubrovniku. Studij filozofije i teologije započeo je u Visokom, a nastavio u Königsteinu gdje je i diplomirao. Za svećenika je bio zaređen 1969. u Frohnleitenu. Doktorat iz biblijske teologije postigao je 1976. u Würzburgu.
Službovao je u Međugorju od 1970. do 1972. i od 1985. do 1988. Bio je tajnik Hercegovačke franjevačke provincije, odgojitelj novaka, odgojitelj bogoslova, gvardijan samostana Hercegovačke franjevačke provincije u Zagrebu, profesor na KBF-u te pročelnik katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.
Piše stručne knjige, članke i recenzije, prevodi, nastupa na stručnim skupovima i tribinama te u javnim glasilima, uređuje stručna djela, član je stručnih povjerenstava. Rukopis njegove knjige Biblijska teologija Novoga zavjeta iz 2004. primljen je kao sveučilišni udžbenik Sveučilišta u Zagrebu.
Od kolovoza 2013. župni je vikar u Međugorju.
O knjizi
Napokon! – mogli bismo uzviknuti kad dočitamo zbirku ovih dokumenata koji su široj javnosti u ovome obliku i ovako cjelovito bili nedostupni a sabrani su ovdje na jednom mjestu. Dakle, napokon – audiatur et altera pars! Neka se čuje i druga strana. Napokon se član dviju biskupskih Komisija dr. fra Ivan Dugandžić, onodobno učitelj novaka na Humcu, a neko vrijeme i provincijski definitor, pa potom od 1985. i duhovni pomoćnik u Međugorju, osmjelio izići u javnost s nama nepoznatim dokumentima. Kako je autor već u osmom desetljeću, zakoračio je u 78. godinu života, te kako je više od polovice članova prvih dviju Komisija u kojima je sudjelovao već s onu stranu, u vječnosti, zacijelo je htio otkriti (re-velare) i objaviti dio svoje pismohrane koji se tiče upravo međugorskoga fenomena te ponuditi čitateljima na prosudbu. (dr. fra Tomislav Pervan)
Fenomen Gospinih ukazanja u Međugorju, koja zamalo traju već 40 godina, privlači bezbrojne ljude iz čitavoga svijeta od samih početaka pa sve do sada – a nema sumnje da će tako biti i ubuduće. Veliki zaokret u odnosu službene crkvene hijerarhije zbio se u posljednjih godinu-dvije – i to s najvišega mjesta. Naime, sami je papa Franjo poslao u Međugorje svoga osobnog izaslanika, umirovljenog nadbiskupa Henryka Hosera te pokazao svoju posvemašnju otvorenost međugorskim ukazanjima. Još je pozitivnije službeno crkveno odobrenje vezano za organiziranje hodočašća u Međugorje, kojim se dopuštaju hodočašća u organizaciji župa, pa i biskupija iz čitavoga svijeta. Tako bi se moglo reći da su ukazanja u Međugorju stvarno priznata od strane Crkve, makar to i ne bilo službeno – jer Crkvi se ne žuri. (dr. fra Robert Jolić)
Iz pera autora
Danas, kad je Crkva, temeljem rezultata rada Međunarodne komisije pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinija, odlučila u Međugorje poslati Biskupa pohoditelja u osobi poljskog nadbiskupa u miru Henryka Hosera, koji će se brinuti za pastoral hodočasnika i čuvati dobre plodove Međugorja, mostarski biskup Ratko Perić ne miri se s time već i dalje angažira svoje navijače po svijetu koji kao papagaji ponavljaju njegove toliko puta uvjerljivo obeskrijepljene razloge protiv Međugorja.
Nekoć su pismoznanci iz Jeruzalema koji su od Isusa uporno tražili znak s neba kako bi mu povjerovali, kad nisu mogli naći nikakav uvjerljiv razlog protiv njega, ustvrdili „da ga je opsjeo Belzebul i da uz pomoć poglavice zlih duhova izgoni zle duhove“ (Mk 3, 22). Isus se zbog toga nije previše uzbuđivao. Samo ih je podsjetio na nelogičnost njihove tvrdnje, jer bi u tom slučaju zli duh bio sam protiv sebe i propalo bi njegovo kraljevstvo. Ako je po logici modernih pismoznanaca i farizeja u Međugorju zli duh na djelu, to znači da se u međuvremenu obratio i da radi sam protiv sebe, dok oni sami svojom teologijom i svojom pastoralnom strategijom nikako ne uspijevaju pokrenuti umrtvljenu Crkvu.
Nije mi namjera apologetski braniti Međugorje, jer ono svojim plodovima najbolje brani i preporučuje samo sebe. Nije mi namjera raspravljati s dvojicom biskupa kojih je zapalo da izreknu svoj sud o Međugorju. Biskup Pavao Žanić je već odavno pokojni i on ne bi mogao odgovoriti, a sa živućim biskupom Perićem se ne isplati raspravljati jer on ne uvažava ničije razloge. Namjera mi je, donoseći sadržaj autentičnih dokumenata koji široj javnosti nisu poznati, još jednom omogućiti da dođu do riječi i svjedoci i protivnici međugorskih događanja kako bi proces čišćenja od „ljudskih natruha“ napredovao i kako bi Međugorje bilo i ostalo „autentičan znak Neba“ u današnjem beznadnom svijetu i sputanoj Crkvi koja se sve teže snalazi u takvom svijetu, ali i sama sa sobom i svojim poslanjem svijetu kojemu, kako se katkada čini, nije dorasla. A u Međugorju joj Bog po Gospi nudi svoju pomoć, što su milijuni već prepoznali na duhovnu korist svoju i cijele Crkve.
Iz sadržaja
Biskup Pavao Žanić – kontroverzni svjedok Gospina ukazanja
Žanićeva komisija i njezin rad
Suočenje fra Joze Zovke i biskupa Žanića pred komisijom
Biskup Žanić, Tomislav Vlašić, René Laurentin i nadbiskup Frane Franić
Odjek u javnosti imenovanja Ratka Perića biskupom u Mostaru i moj prvi susret s njime
„Prijestolje Mudrosti“ i „Ogledalo Pravde“ Ratka Perića
Biskup Perić proziva fra Ivana Dugandžića, a on mu odgovara
Biskup R. Perić i nadbiskup H. Hoser
Nakladnik: ICMM
Autor: fra Ivan Dugandžić, OFM
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2020.
Format: 205 x 135
Broj stranica: 256
