O autoru
Fra Slavko Barbarić, OFM, rođen 1946. u Dragićini u blizini Međugorja, svećenički je red primio 1971. Filozofiju i teologiju studirao je u Sarajevu i Schwazu, a 1973. magistrirao je u Grazu (Austrija). Doktorat iz pastoralne teologije postigao je 1982. u Freiburgu (Njemačka).
U siječnju 1982. počeo je raditi s hodočasnicima u Međugorju, gdje je vodio duhovne vježbe i seminare. Širom svijeta držao je predavanja o međugorskim događanjima. Autor je brojnih tekstova i knjiga o međugorskoj duhovnosti koji su prevedeni na dvadesetak jezika.
Fra Slavko je preminuo na Križevcu u petak, 24. studenoga 2000. u 15.30, po završetku molitve Križnoga puta sa župljanima i hodočasnicima.
O knjizi
Ova knjiga odgovara na pitanje što reći Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, kako mu se moliti. Fra Slavko nam ne drži pouke o molitvi, nego moli s nama i tako nas nenametljivo poučava, uvodi u molitvu. Knjiga je pisana „iznutra“, nastala je kao plod klanjanja Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, kao plod susreta s Isusom. Pisac nas vodi i u širinu i u dubinu: ni preširoko kako se ne bismo izgubili, ni preduboko da nam ne bude nedokučivo. Ovom knjigom − molitvom fra Slavko nas dovodi na put kojim možemo ići dalje, a i poći vlastitim putem.
U knjizi se nalaze molitve, svetopisamski tekstovi i međugorske poruke. U njoj nema mnogo mudrovanja. Koliko god bila jednostavna, puna je snage i počiva na teološkoj podlozi. Iz toga uporišta molitelj se laganim hodom upućuje u mračne zakutke srca i oslobađa ih.
Ovo je knjiga za naše vrijeme. To je hod do čovjekova srca. Možemo biti sretni što nam je u ruke stigla knjiga uz koju ćemo se učiti klanjati Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu i moliti srcem.
Iz pera autora
Jedna od najljepših definicija molitve kaže da je molitva bivanje s Bogom u ljubavi.
Naša molitva može biti stvarno bezbožna, tj. bez Boga. To se događa kad od Boga tražimo samo ono što nama treba, a ne tražimo Boga kakav jest. Isus nas uči da Otac sve zna, da nas ljubi i da je spreman sve dati te da je stoga za nas najvažnije tražiti njegovu pravdu i njegovo kraljevstvo, a sve će nam se ostalo nadodati. To ne znači da Isusu ne smijemo izreći svoje potrebe, izliti preda nj svoje jade, tražiti pomoć u poteškoćama. Naprotiv, on nas sam na to upućuje: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.“ (Mt 7, 7-8)
Kada bi se naša molitva svodila samo na naše potrebe, bila bi bezbožna jer ne traži najprije Boga, nego jedino i isključivo ono što nam od Boga treba. Bog nije s nama zato da se njime poslužimo kad nam je teško, nego da s njim budemo u svako vrijeme.
Mnogi kršćani doživljavaju krizu molitve. Uvjereni su da ne mogu moliti ili da nemaju vremena, a istina je zapravo nešto drugo. Svoje probleme nastoje riješiti na sve moguće načine, a ako nikako ne ide, onda pokušaju s Bogom. To bi bilo svođenje Boga na „hitnu pomoć“, a čim te potrebe nestanu, Boga stavljaju na stranu i ne traže ga. Stoga se može reći da je pravi problem molitve naš stav prema Bogu, odnosno naša vjera.
Postoje različiti oblici i načini molitve. U nas je najizraženija usmena molitva s mnogo riječi, tekstova, pjesama. To je dobro, ali više ne zadovoljava dušu modernoga čovjeka. Duša se svakodnevno puni najrazličitijim informacijama i slikama te su joj potrebni mir i smirenje kako bi se mogla susresti s Bogom. Stoga je smisao mnogih riječi, pjesama i zaziva u tome da duša i srce uđu u novi, božanski ritam te da budu sposobni ostati u miru s Bogom. Za to je najprimjerenija molitva klanjanja.
Svaka naša molitva može biti bezbožna ako ne tražimo Boga, nego tek nešto od Boga. Zato je molitva klanjanja nešto posebno. Čim nađem vremena za Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu te provedem jedno vrijeme pred njim i s njim u klanjanju, tražim njega jer on je tu, jer je Emanuel – Bog s nama. Ne tražim ga zato što mi može nešto dati, zato što me može uslišati. Čim se počnem klanjati, pokazujem da najprije njega tražim, njega slavim i hvalim, njega blagoslivljam i njemu zahvaljujem, da boravim s njime jer on je Gospodin. Stoga su uvjeti za klanjanje vjera i ljubav.
Ne možemo izdržati susret s nekim ako u njega nemamo povjerenja, ako ga ne ljubimo. To se odnosi na Boga i na ljude. Ljubav, povjerenje i osjetljivost jednih za druge rastu kad boravimo jedni s drugima i što ljubav prema nekome više raste, to se s manje riječi sporazumijevamo, to više prostora ostaje za šutnju koja prodire u dubinu duše i srca te donosi smirenje u Bogu, a ne u stvarima koje nam je Bog dao.
Nakladnik: ICMM
Autor: fra Slavko Barbarić
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2018.
Format: 195 x 120
Broj stranica: 228
