Pretraga
Filters
Close
SKU: 9789958362347
Pošalji na
*
*
Način isporuke
Naziv
Procijenjena isporuka
Cijena
Nema mogućnosti dostave
€13.45

O autoru

Fra Karlo Lovrić je rođen 02.12.1941. godine u Uzarićima, gdje je pohađao pučku školu. Nižu realnu gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. Godine 1957. započeo je klasičnu gimnaziju u Sinju, a 1959. nastavio u Dubrovniku kod Isusovaca, gdje je, nakon odsluženog vojnog roka u Paraćinu, i maturirao 1963. Iste godine, 12. srpnja, obukao je franjevački habit i započeo godinu kušnje – novicijata na Humcu. Studij filozofije i teologije započeo je u Visokom, nastavio u Sarajevu i završio u Königsteinu i. T. kod Frankfurta a. M. gdje je 29. lipnja 1968. primio svećenički red. Od kolovoza 1969. do kolovoza 1971. g. djelovao je kao duhovni pomoćnik u župi sv. Ante na Humcu/Ljubuški, a od kolovoza 1971. do kraja godine u HKM za Švicarsku u Zürichu. Početkom siječnja 1972. odlazi u St. Gallen i osniva HKM St. Gallen. Ostaje kao voditelj Misije do listopada 1980. Vraća se u Domovinu i biva župnikom na Širokom Brijegu do kolovoza 1982. Od rujna 1982. do prosinca 1988. opet je u Švicarskoj. Osniva HKM Lausanne i ostaje u Misiji do 15. prosinca 1988. Od 15. prosinca 1988. do kraja siječnja 2005. voditelj je HKM Zürich. U Švicarskoj je, osim voditelja Misije, obnašao i službu nacionalnog delegata za Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj kao i službu provincijskog delegata. U Međugorje je stigao sredinom svibnja 2005. i djeluje kao duhovni pomoćnik do danas.

 

 

O knjizi

U svom pastoralnom djelovanju (u Hercegovini ili Švicarskoj) svoju dobrotu prema čovjeku fra Karlo je pokazivao nesebičnim angažmanom te govorenom i pisanom, ponajviše pjesničkom riječju.

U ovoj knjizi sabran je velik dio upravo takve fra Karlove riječi – one pjesničke.

Da bismo razumjeli fra Karlove pjesme, koje su ovdje donesene prema kronološkom redu i pisane pretežno u formi deseterca, moramo imati na umu pozadinu i namjeru njihova pisanja. Fra Karlo nikada nije želio biti pjesnik ni znanstvenik, nego jedino pastoralni radnik, svećenik, fratar. Njegove su pjesme izvirale iz njegova pastoralnog iskustva s ljudima i bile usmjerene prema obalama srdaca tih istih ljudi. Naime, fra Karlo je uvijek bio blizu ljudima u zdravlju i bolesti, u svim njihovim životnim situacijama (tužnim i veselim, teškim i pogodnim), s jednom jedinom namjerom – da im bude od pomoći (Njegovo nesebično svakodnevno posjećivanje starih i bolesnih u župi Međugorje to najbolje potvrđuje). Pri tom je znao da ne postoji samo jedan put do čovjekova srca niti samo jedan oblik pastoralnog djelovanja. Zato je tražio uvijek nove i prikladne pristupe kako bi ga čovjekovo srce umjelo razumjeti i prihvatiti. U tom traženju jednog se dana u njemu rodila misao da bi upravo pjesme bile prikladan kanal kojim bi njegove zamišljene poruke dopirale do čovjekova srca.

Dragi čitatelji ove knjige! Dok budete čitali fra Karlove pjesme, u njima ćete prepoznati prijašnje adresate, ali nipošto nemojte ostati kod njih već preko njih otkrijte sadašnje. Ako ih budete tako čitali, shvatit ćete da je konačna namjera fra Karlovih tiskanih pjesama da nomen bude omen – da Vaš kršćanski identitet (Vaše pravo ime) bude čitljiv u Vama. (Fra Marinko Šakota)

 

 

Iz pera autora

Dolaskom u Hercegovinu, djelovao sam dvije godine kao kapelan na Humcu/Ljubuški. Uprava franjevačke provincije u Mostaru šalje me u kolovozu 1971. u hrvatsku inozemnu pastvu, u Švicarsku. U Zürichu sam se pridružio fra Ljubi Krasiću i fra Radi Vukšiću. Nakon samo četiri i pol mjeseca boravka u Zürichu i s kratkim pastoralnim iskustvom, imenovan sam voditeljem novoosnovane Hrvatske katoličke misije sa sjedištem u St. Gallenu. Misija se protezala u dijagonali oko 300 kilometara od Schaffhausena uz Bodensko jezero do Pontresine, blizu talijanske granice. Obuhvaćala je kantone: St. Gallen, Thurgau, Schaffhausen, Appenzell AR i IR, Graubünden i Kneževinu Liechtenstein FL. Hrvati su radili u bolnicama, hotelima, po gradilištima. Susretao sam se s njima ne samo nedjeljom nego i tijekom tjedna, pogotovo u turističkim mjestima kao što su Davos, St. Moritz, Arosa, Pontresina, Lenzerheide… Prije mise ili poslije mise obilazio sam ih u hotelima, njihovim stanovima i barakama. Pobliže sam mogao promatrati njihov život, probleme s kojima su se suočavali. Hrvati iz Posavine radili su kao sezonski radnici u hotelima u turističkim mjestima. Kako su bili sezonci, nisu mogli dovesti svoje obitelji pa su bili prisiljeni ostavljati djecu u svoje rodbine, kod bake ili tete. Zbog toga su mnogo trpjeli. I ne samo zbog toga. Neki su se zbog samoće opijali, upadali u hazardne igre (kartali)…, a neki zbog toga nisu godinama išli svojoj kući. Te i slične situacije potakle su me da probleme hrvatskih pečalbara izrazim u pjesmi.

Bio sam uvjeren da ću kroz pjesmu u desetercu izraziti jednu pozitivnu poruku. I tada sam se sjetio fra Ivanovih Drugova. Na početku je išlo veoma teško s desetercem. Nakon nekoliko pokušaja, išlo je mnogo bolje. A kako sam bio prisiljen u pastoralnom radu na razne improvizacije, počeo sam pisati neke pjesmice za recitacije prigodom proslava kao što su Nikolinje, Majčin dan, Poklade… Ja bih rekao, situacija na terenu utjecala je na pisanje ne samo u desetercu nego i sedmercu, osmercu…

Više je neobjavljenih pjesma koje su nastale prigodom proslava bračnih jubileja, vjenčanja, rođendana i sl. Većina tih pjesma koje sam napisao ima iseljenički naboj. A ima ih i takvih koje su nastale ovdje, nakon povratka iz Švicarske. Ima jedan izraz za umjetnost koji se zove l’art pour l’art (umjetnost radi umjetnosti), međutim, ja nisam pisao pjesme samo da ih pišem nego da bi te pjesme nekoga obradovale, nasmijale ili promijenile nečiji (loš) način života. Neke od takvih pjesama nisu objavljene u ovoj, ali će biti objavljene u drugoj knjizi. I na kraju da spomenem i ovo: Bio sam se vratio u Hercegovinu (Široki Brijeg) u listopadu 1980. I nakon nepune dvije godine opet sam otišao u Švicarsku i započeo djelovati u novootvorenoj Hrvatskoj katoličkoj misiji u Lausanni. Tu sam ostao šest godina i tri mjeseca. Od prosinca 1988. do siječnja 2005. opet sam u Zürichu, odakle sam došao u Međugorje.






Nakladnik: ICMM

Autor: Fra Karlo Lovrić

Jezik: Hrvatski

Godina izdanja: 2020.

Format: 245 x 180

Broj stranica: 294

O autoru

Fra Karlo Lovrić je rođen 02.12.1941. godine u Uzarićima, gdje je pohađao pučku školu. Nižu realnu gimnaziju završio je na Širokom Brijegu. Godine 1957. započeo je klasičnu gimnaziju u Sinju, a 1959. nastavio u Dubrovniku kod Isusovaca, gdje je, nakon odsluženog vojnog roka u Paraćinu, i maturirao 1963. Iste godine, 12. srpnja, obukao je franjevački habit i započeo godinu kušnje – novicijata na Humcu. Studij filozofije i teologije započeo je u Visokom, nastavio u Sarajevu i završio u Königsteinu i. T. kod Frankfurta a. M. gdje je 29. lipnja 1968. primio svećenički red. Od kolovoza 1969. do kolovoza 1971. g. djelovao je kao duhovni pomoćnik u župi sv. Ante na Humcu/Ljubuški, a od kolovoza 1971. do kraja godine u HKM za Švicarsku u Zürichu. Početkom siječnja 1972. odlazi u St. Gallen i osniva HKM St. Gallen. Ostaje kao voditelj Misije do listopada 1980. Vraća se u Domovinu i biva župnikom na Širokom Brijegu do kolovoza 1982. Od rujna 1982. do prosinca 1988. opet je u Švicarskoj. Osniva HKM Lausanne i ostaje u Misiji do 15. prosinca 1988. Od 15. prosinca 1988. do kraja siječnja 2005. voditelj je HKM Zürich. U Švicarskoj je, osim voditelja Misije, obnašao i službu nacionalnog delegata za Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj kao i službu provincijskog delegata. U Međugorje je stigao sredinom svibnja 2005. i djeluje kao duhovni pomoćnik do danas.

 

 

O knjizi

U svom pastoralnom djelovanju (u Hercegovini ili Švicarskoj) svoju dobrotu prema čovjeku fra Karlo je pokazivao nesebičnim angažmanom te govorenom i pisanom, ponajviše pjesničkom riječju.

U ovoj knjizi sabran je velik dio upravo takve fra Karlove riječi – one pjesničke.

Da bismo razumjeli fra Karlove pjesme, koje su ovdje donesene prema kronološkom redu i pisane pretežno u formi deseterca, moramo imati na umu pozadinu i namjeru njihova pisanja. Fra Karlo nikada nije želio biti pjesnik ni znanstvenik, nego jedino pastoralni radnik, svećenik, fratar. Njegove su pjesme izvirale iz njegova pastoralnog iskustva s ljudima i bile usmjerene prema obalama srdaca tih istih ljudi. Naime, fra Karlo je uvijek bio blizu ljudima u zdravlju i bolesti, u svim njihovim životnim situacijama (tužnim i veselim, teškim i pogodnim), s jednom jedinom namjerom – da im bude od pomoći (Njegovo nesebično svakodnevno posjećivanje starih i bolesnih u župi Međugorje to najbolje potvrđuje). Pri tom je znao da ne postoji samo jedan put do čovjekova srca niti samo jedan oblik pastoralnog djelovanja. Zato je tražio uvijek nove i prikladne pristupe kako bi ga čovjekovo srce umjelo razumjeti i prihvatiti. U tom traženju jednog se dana u njemu rodila misao da bi upravo pjesme bile prikladan kanal kojim bi njegove zamišljene poruke dopirale do čovjekova srca.

Dragi čitatelji ove knjige! Dok budete čitali fra Karlove pjesme, u njima ćete prepoznati prijašnje adresate, ali nipošto nemojte ostati kod njih već preko njih otkrijte sadašnje. Ako ih budete tako čitali, shvatit ćete da je konačna namjera fra Karlovih tiskanih pjesama da nomen bude omen – da Vaš kršćanski identitet (Vaše pravo ime) bude čitljiv u Vama. (Fra Marinko Šakota)

 

 

Iz pera autora

Dolaskom u Hercegovinu, djelovao sam dvije godine kao kapelan na Humcu/Ljubuški. Uprava franjevačke provincije u Mostaru šalje me u kolovozu 1971. u hrvatsku inozemnu pastvu, u Švicarsku. U Zürichu sam se pridružio fra Ljubi Krasiću i fra Radi Vukšiću. Nakon samo četiri i pol mjeseca boravka u Zürichu i s kratkim pastoralnim iskustvom, imenovan sam voditeljem novoosnovane Hrvatske katoličke misije sa sjedištem u St. Gallenu. Misija se protezala u dijagonali oko 300 kilometara od Schaffhausena uz Bodensko jezero do Pontresine, blizu talijanske granice. Obuhvaćala je kantone: St. Gallen, Thurgau, Schaffhausen, Appenzell AR i IR, Graubünden i Kneževinu Liechtenstein FL. Hrvati su radili u bolnicama, hotelima, po gradilištima. Susretao sam se s njima ne samo nedjeljom nego i tijekom tjedna, pogotovo u turističkim mjestima kao što su Davos, St. Moritz, Arosa, Pontresina, Lenzerheide… Prije mise ili poslije mise obilazio sam ih u hotelima, njihovim stanovima i barakama. Pobliže sam mogao promatrati njihov život, probleme s kojima su se suočavali. Hrvati iz Posavine radili su kao sezonski radnici u hotelima u turističkim mjestima. Kako su bili sezonci, nisu mogli dovesti svoje obitelji pa su bili prisiljeni ostavljati djecu u svoje rodbine, kod bake ili tete. Zbog toga su mnogo trpjeli. I ne samo zbog toga. Neki su se zbog samoće opijali, upadali u hazardne igre (kartali)…, a neki zbog toga nisu godinama išli svojoj kući. Te i slične situacije potakle su me da probleme hrvatskih pečalbara izrazim u pjesmi.

Bio sam uvjeren da ću kroz pjesmu u desetercu izraziti jednu pozitivnu poruku. I tada sam se sjetio fra Ivanovih Drugova. Na početku je išlo veoma teško s desetercem. Nakon nekoliko pokušaja, išlo je mnogo bolje. A kako sam bio prisiljen u pastoralnom radu na razne improvizacije, počeo sam pisati neke pjesmice za recitacije prigodom proslava kao što su Nikolinje, Majčin dan, Poklade… Ja bih rekao, situacija na terenu utjecala je na pisanje ne samo u desetercu nego i sedmercu, osmercu…

Više je neobjavljenih pjesma koje su nastale prigodom proslava bračnih jubileja, vjenčanja, rođendana i sl. Većina tih pjesma koje sam napisao ima iseljenički naboj. A ima ih i takvih koje su nastale ovdje, nakon povratka iz Švicarske. Ima jedan izraz za umjetnost koji se zove l’art pour l’art (umjetnost radi umjetnosti), međutim, ja nisam pisao pjesme samo da ih pišem nego da bi te pjesme nekoga obradovale, nasmijale ili promijenile nečiji (loš) način života. Neke od takvih pjesama nisu objavljene u ovoj, ali će biti objavljene u drugoj knjizi. I na kraju da spomenem i ovo: Bio sam se vratio u Hercegovinu (Široki Brijeg) u listopadu 1980. I nakon nepune dvije godine opet sam otišao u Švicarsku i započeo djelovati u novootvorenoj Hrvatskoj katoličkoj misiji u Lausanni. Tu sam ostao šest godina i tri mjeseca. Od prosinca 1988. do siječnja 2005. opet sam u Zürichu, odakle sam došao u Međugorje.






Nakladnik: ICMM

Autor: Fra Karlo Lovrić

Jezik: Hrvatski

Godina izdanja: 2020.

Format: 245 x 180

Broj stranica: 294

Napišite svoj osvrt
  • Samo registrirani korisnici mogu pisati osvrte.
*
*
Loše
Izvrsno
*
*
*
Novosti