O autoru
Fra Ante Vučković, OFM, je svećenik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu i na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Autor je knjiga i tekstova s područja kršćanske duhovnosti, propovjednik i voditelj duhovnih seminara i obnova.
O knjizi
Od trenutka Navještenja pa do Kalvarije, Marija je u potpunosti odgovorila na Božji poziv, koji je prihvatila kada je rekla: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.“ (Lk 1, 38) Isus je imao majku po Božjoj volji. Tu i takvu majku želi i svim svojim učenicima, u svim vremenima koja će uslijediti. Kao što je bio rekao mnoštvu: „Evo majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka“ (Mt 12, 46-49), tako sada kaže Mariji: „Ženo! Evo ti sina“ i Ivanu: „Evo ti majke!“ (Iv 19, 26) U trenutku svoje proslave, kako to kaže Ivanovo evanđelje, Isus Mariju ne naziva majkom, nego ženom. Ona je nova Eva koja je zgazila zmijinu glavu. Takvu duhovnu majku trebaju njegovi učenici da bi nadvladali sve nedaće na koje će naići u svijetu.
Naš je konačni cilj kraljevstvo nebesko koje Pavao, koji poznaje spise Staroga zavjeta, naziva i nebeski Jeruzalem i kaže: „Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša.“ (Gal 4, 26) „Braćo, nismo djeca ropkinje, nego slobodne.” (Gal 4, 31) Recimo Bogu DA kao što je rekla Marija. Učinimo to u slobodi djece Božje.
Iz pera autora
Kada listam ove tekstove, koji su izgovoreni na Mladifestu u Međugorju, opažam da se radi o dijelovima i komadićima jednog neobičnog tjedna u Međugorju. Ovi su tekstovi bili samo mali dio događanja. Sada kada je prošlo vrijeme, lakše opažam koliko je to molitveno vrijeme u Međugorju nadmašilo sva moja očekivanja i sav moj trud. U organizaciju Mladifesta je bilo uključeno mnogo ljudi. Služba Riječi koja mi je bila povjerena, a koja najbolje odgovara onome na što sam pozvan, bila je samo dio cijele mreže službi i odgovornosti. Ona je, doduše, vidljivija od drugih, ali ona je samo jedan dio. Već mi je i na Mladifestu bilo jasno kako je sve vođeno nekom nevidljivom rukom dobrote. Ni jednom, ni u kojem dijelu događanja, nisam opazio povišen ton ili napetost među poslužiteljima. Svećenici, časne sestre, zbor i orkestar, poslužitelji, framaši, fotografi, tehničari… Toliko ljudi s različitim odgovornostima, temperamentima, iz različitih sredina i mentaliteta, a posvuda samo blagost, sabranost, radost, spremnost dati najbolje od sebe.
Neposredno prije Mladifesta u Međugorju, u Splitu, gdje živim, održavao se jedan drugi međunarodni skup mladih ljudi. Riječ je o skupu koji nosi naslov Ultra. Grad je bio pun mladih, ali ozračje je bilo sasvim suprotno. Ista međunarodnost kao i u Međugorju, ali Split je bio pun mladih pod drogom i alkoholom. Ujutro se moglo vidjeti potpuno iscrpljene mlade ljude koji nisu uspijevali kontrolirati svoje pokrete. U njima se slutila ista žudnja za životom i iskustvom punine, ali sve je govorilo da tako velika organizacija i tako veliki trud cijeloga grada mladima nije imao ponuditi ništa više od buke glazbe, plesa na Hajdukovu stadionu, zaborava na same sebe, bijega u drogu, alkohol i seks, da bi ih nakon toga ostavio praznima i iscrpljenima, s još jednim razočaranjem, i s još manjim razumijevanjem svojih temeljnih žudnji i pitanja, i s još većim neznanjem gdje mogu pronaći odgovore i ispunjenje života.
Na toj me pozadini radost mladih u Međugorju fascinirala. Bilo je vruće. Jako vruće. U Međugorju je u kolovozu toplije nego u Splitu. I uz to nema mora. Pa ipak, mladi su sjedili na suncu, molili, pjevali, radovali se. Na koncu dana, nakon duge molitve i klanjanja pred Presvetim, oni bi i dalje htjeli pjevati, moliti i radovati se. Rukama je bilo moguće pipati kako ih susret s Uskrslim, pod okriljem njegove majke, ispunja radošću.
Posebnu zahvalnost dugujem Gospi. Svaki moj dolazak i služenje u Međugorju sam shvaćao kao njezinu blagonaklonost prema meni. Nigdje i nikada nisam dobio prigodu govoriti tolikom broju mladih vjernika iz cijeloga svijeta. I nigdje se nisam osjećao tako kod kuće u svojoj katoličkoj vjeri kao s Gospom i mladima u Međugorju. Osjećam kako ne uspijevam pronaći riječi kojima bih Gospi htio izreći što osjećam i zašto sam joj sve zahvalan. Ova nemoć je znak ograničenosti mojih riječi. U tekstovima koji slijede, ta je ograničenost posve vidljiva. Pa ipak, ako je Gospa mislila da joj mogu služiti i da ona mojim krhkim riječima može nešto učiniti u srcima djece koja su joj važna i koju ona poznaje bolje od njihovih tjelesnih roditelja, rado ih dajem u tisak. Osjećaj nedorečenosti i nedoraslosti veličini Božje i Marijine prisutnosti u Međugorju uranjam u zahvalnost što sam smio biti dio radosti Mladifesta.
Teme
Ući u kožu učenika kojega je Isus ljubio
Otvorena osjetila
Razum i emocije
Odnosi s Bogom, odnosi s ljudima
Isusov pogled
Prihvatiti sebe
Izabrati sebe u svjetlu Božje volje
Nakladnik: ICMM
Autor: Ante Vučković, OFM
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2017.
Format: 195 x 120
Broj stranica: 120 s fotografijama
