O autoru
Tekstovi potječu od različitih franjevaca što su djelovali ili još djeluju u Međugorju i odaju osobnost svakoga od njih. Svima je zajedničko to što su to doista duboko proživljeni molitveni tekstovi. Jednostavni su i u toj jednostavnosti jezgroviti. Zato se lako čitaju i meditiraju. Nisu pisani da se mozga o njihovu sadržaju, već klanjatelju žele približiti otajstvo i pozvati ga na njegovo čašćenje.
Svi ti tekstovi plod su vjerničkog uma i srca, potaknuti su Gospinom pojavom i njezinim porukama, a nastali su na koljenima. Vjerničkim umom i srcem prihvaćene poruke Majke donijele su svoj zreli plod u čašćenju Sina, što je jedna od najpoznatijih oznaka međugorske duhovnosti.
O knjizi
Međugorske poruke opetovano nas pozivaju na klanjanje. Ne na „pobožnost“ nego na ljubav, na prijateljstvo, na jedinstvo s Isusom i na radost. Pobožnost može ostati izvanjska. Ljubav ne. Ljubav zahvaća cijelo biće. Nekoga koga poznajemo tek površno možemo ne voljeti. Nekoga koga doista poznajemo ne možemo ne voljeti.
Gospa je rekla neka se klanjamo neprestano. To ne znači da moramo neprestano boraviti pred Presvetim ili pred Križem, nego neprestano srcem žudjeti za Bogom. Klanjanje nije pitanje biranih riječi, nije ponavljanje uzvišenih pobožnih već poznatih molitava, nego živi odnos sa živim Bogom. Tekstovi ovdje objavljenih molitava nisu bili unaprijed napisani. Oni su plod trenutka iskrene molitve koju svećenik ponizno dijeli s vjernicima. Upravo u tome je privlačna snaga međugorskih klanjanja.
Klanjanje je unutarnji stav cijeloga bića: strahopoštovanje pred Božjom veličinom, divljenje Božjim djelima, čežnja za upoznavanjem Boga i za prijateljstvom s njime… Moje mi srce govori: „Traži lice njegovo!“ Da, lice tvoje, o Gospode, ja tražim (Ps 27,8). U Starom zavjetu Bog kaže Mojsiju: „Moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati“. (Izl 33,18-23) Mojsije zaklanja lice (Izl 3,6), Ilija zakriva lice plaštem (1 Kr 19,13), Ezekijel pada ničice. (Ez 1,28) U Novom zavjetu Bog nam postaje posve blizak, u Isusu nam otkriva svoje lice, ali ostaje Bog pred kojim mudraci padaju ničice: klanjaju se bespomoćnom djetetu u jaslama. (Mt 2,11) Pavao se ruši na zemlju kad ga pred vratima Damaska obasja svjetlost Uskrsloga Krista. (Dj 9,2) Gospa nas je pozvala da provodimo što više vremena u molitvi i klanjanju Isusu da nas on mijenja. (25. III. 2008.) I tako, mudraci padaju ničice i nakon toga se vraćaju kući drugim putem od onoga kojim su kanili ići. (Mt 2,11-12) Pavao se ruši na zemlju (Dj 9,4) i nakon susreta s Isusom njegov se život stubokom mijenja.
Molitva je odnos i zato ima tisuću oblika. Kroz molitvu uspostavljamo čvrstu vezu, odnos s Bogom, i taj nas odnos mijenja. Bitno je unutarnje, a ne izvanjsko držanje. Molitva nije cilj nego sredstvo. U molitvi nas Bog mijenja i osnažuje da bismo mogli promicati ono što je dragocjeno i djelovati u duhu evanđelja. Promjena se ne događa preko noći. Molitva i pobožnost ne će nam biti ni od kakve koristi ako u zaufanoj vjeri ne uspostavimo živi odnos sa živim Bogom.
Teme
PRED KRIŽEM (Čašćenje Križa)
ISCIJELI ME, ISUSE! (Molitve za zdravlje duše i tijela)
LICEM U LICE (Klanjanja pred Presvetim)
Nakladnik: ICMM
Autor: Fratri na službi u Međugorju
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2015.
Format: 195 x 120
Broj stranica: 152 s fotografijama
