Znao je fra Slavko svaki kutak Međugorja, svaku molitvu, svaku čežnju. Dobro je to znao, lijepo, skromno i jednostavno svoje znanje pretočio u riječi. Kao najsvježija jesenska kiša te riječi povremeno tapkaju, nekada brže, nekada laganije. Nekada istinsku ljepotu kiše ne doživimo, a tu je, kraj nas. Nekada se mimoiđemo a onda prolazeći ispod kapi ne očaramo se ljepotom blagoslova, one kiše koja je baš jutros možda padala. Fra Slavkove riječi koje nam je ostavio pravi su blagoslov, Gospin dar nama, preko njega, našega žilavoga franjevca. I baš kao što smo u prošloj knjizi/osvrtu prenijeli Gospinu poruku da budemo “posude koje prenose darove” tako i sada kroz ovu knjigu možemo pronaći put do oblikovanja naše posude.
U ovoj knjizi fra Slavko nas upoznaje sa molitvom, kako moliti u Međugorju? Kako moliti krunicu? Kako moliti na klanjanju? Kako moliti križni put? Kako se pripraviti za svetu ispovijed? Kako moliti jutarnje i večernje molitve? Ova knjiga sadrži prelijepe meditativne molitve te osobna pitanja za svakoga od nas a kako se zaustaviti i od čega krenuti donosimo u nastavaku osvrta na ovu toliko nadahnjujuću knjigu.
Započnimo sa uvodom koji je napisao Jakov Bubalo. Hvala mu.
“Naše je vrijeme molitveno vrijeme. Ljudi našega vremena, kojima se neprestano žuri, zaustavljaju se na molitvi, a zaustavljaju se zbog toga što osjećaju iskonsku potrebu da s Bogom razgovaraju, da Bogu kažu ono što nisu u stanju reći ljudima, pa ni najbližim prijateljima, i to zato što znaju da je Bog ipak najbliži i najbliskiji čovjekov prijatelj. Stoga, dragi čitatelju, ako želite biti bliski i bliži najvećemu čovjekovu prijatelju Isusu Kristu, onda se ZAUSTAVITE NAD OVOM KNJIGOM.”
Nakon toga kasnije nastavlja: “Često smo čitali razne knjige o molitvi. Evo, napokon, knjige koja je sama po sebi molitva. U ovoj se knjizi ne govori kako treba moliti, nego se u njoj moli onako, kako bi svaki kršćanin vjernik trebao moliti. Od srca srcu. Od duše duši. Od bolna vapaja bijednoga čovjeka do milosrdna odaziva Bogočovjeka.”
Na početku smo spominjali kišu a Jakov ovdje spominje rijeke milosrđa i pita se: “Zar ćemo ih zaobići?” Onda odgovara: “Dakako, da takvo nešto nećemo dopustiti. A upravo nam ova duhovna knjiga duhovnoga znanstvenika dr. fra Slavka Barbarića na divan i jednostavan način govori o svim ljepotama kršćanske duhovnosti. Tko ovu knjigu pročita, istinski će se duhovno obogatiti.”
Predgovor započinje: ”Kada dođeš u Međugorje” a čitajući knjigu osjećamo da smo tu i onda kada nismo nogama na Podbrdu i Križevcu, ipak tu smo, on nas vodi riječima: “dragi hodočasniče” te usmjerava na put od istoga Križevca do Podbrda i tako dalje, onako kako je on to zamislio i godinama prakticirao sa svojim hodočasnicima. I nastavlja voditi čitatelja kroz Gospine poruke od kojih su satkane ove molitve za molitvu srcem.
A onda negdje na kraju napisa poglavlje Kad se vratiš kući… I ponovno završava sa riječima: ‘’dragi hodočasniče’’ i piše: “Da, treba se vratiti kući! (…) Kod kuće imaš svoj Križevac – križ i svoje trpljenje. Ostavio si ga kod kuće i on te čeka, ali ne boj se! Međugorski Križevac nije ništa lakši nego tvoj kod kuće, ali je za mnoge postao shvatljiv i prohodan otkad je po Božjoj volji ono manje brdo, Brdo ukazanja, postalo mjestom intenzivnih susreta s Bogom po Mariji. Stoga, iako tvoj Križevac - koji je često sazidan od muke i nevolje za koje nisi sam kriv ni odgovoran - stoji i čeka te kod kuće, sagradi odmah uza nj manje brdo, sagradi svoje Brdo ukazanja, svoj Tabor!"
Ako si znatiželjan/na kakve još prelijepe riječi utjehe i molitve ova knjiga skriva možeš ju kupiti na linku ispod:
Molite srcem, fra Slavko Barbarić
